Knjižnica je osnovana 9. studenoga 1873. godine kao Narodna čitaonica Otočac, a počela je raditi 1. prosinca 1873. godine. Imala je 190 članova, bez studenata i đaka kojima je tada bio onemogućen pristup.
Godine 1877. u sklopu Čitaonice osniva se diletantsko društvo, a polaznicima srednjih i visokih škola dozvoljava se dolazak. U počecima svog rada Čitaonica je bila smještena u privatnim kućama.
Od 1899. godine djeluje u općinskoj zgradi, u prostorijama današnjeg Doma Zavnoha u Otočcu: ima prostor za čitanje i društvene igre, veliku dvoranu za balove i pozornicu te postaje središte kulturno-političkog i društvenog života grada. U njoj je 1902. godine prikazana prva kino-predstava u Otočcu. U razdoblju između dva svjetska rata bori se za opstanak, očuvanje hrvatskog jezika i kulture. Nakon rata djeluje u sastavu Ustanove za prosvjetu i kulturu, a od 1962. godine u sastavu je Narodnog sveučilišta „Marko Orešković“ Otočac i njegovih pravnih sljednika. U Domovinskom ratu građa i prostor knjižnice su oštećeni, a nakon obnove prostor je svečano otvoren 21. siječnja 1997. godine.
Status samostalne ustanove ima od 1. travnja 2000. godine. Na današnju lokaciju preseljena je i djeluje od 2012. godine.